Hepatitis

Vrsta infekcije:

 

Hepatitis je termin koji se odnosi na zapaljenje jetre koje može biti posledica dejstva samog HIV-a, toksičnog delovanja lekova i najčešće zbog virusa hepatitisa. Tri glavna uzročnika infekcije jetre su tri veoma različita virusa - Virus Hepatitisa A (HAV), Virus Hepatitisa B (HBV) i Virus Hepatitisa C (HCV) - za čije lečenje se koristi različita terapija. Ovde se najviše bavimo sa HBV i HCV infekcijom imajući u vidu da se prenose na isti način kao i HIV. U kontekstu HIV infekcije, virusni hepatitisi više se smatraju kao koinfekcije (pridružene infekcije) nego kao oportunističke infekcije.

Glavni simptomi:

 

Neki od simptoma akutne ili aktivne infekcije su muka, povraćanje, malaksalost, proliv, žutica (žute beonjače ili koža), povišena temperatura, gubitak na težini i zajednički su za sve virusne infekcije jetre. Ipak, neće sve osobe imati simptome infekcije, a neki čak neće ni znati da su inficirani. Kada je u pitanju hepatitis C kod HIV negatvne osobe može proći i 20-25 godina da bi došlo do ozbiljnog oštećenja jetre (ožiljci/ciroza i rak jetre). HCV napreduje brže kod osoba koje istovremeno imaju i HIV i potrebno je 10-15 godina.
Nepodnošenje masne hrane i alkohola, otečena i tvrda jetra i ''pege'' po koži su drugi simptomi hepatitisa.
Hronična HCV infekcija takođe je udružena sa mentalnim poteškoćama i depresijom.

 

Dijagnoza:

 

Testovima krvi se može ustanoviti da li je osoba bila ranije izložena virusu (mnoge osobe izbace virus, a da nisu ni znale da su inficirane i pri tome proizvode antitela) ili da li postoji aktivna infekcija. U krvi se traže specifična antitela. Ako osoba ima gore nabrojane simptome i/ili povišene vrednosti enzima jetre (AST, ALT, GamaGT i alkalne fosfataze), to bi trebalo navesti lekara da uradi testove na viruse hepatitisa. Viral load (PCR) testovi za hepatitis koriste se slično kao i viral load test za HIV i njima se može potvrditi infekcija kada su imunološki testovi negativni ili nejasni za tumačenje.

 

Lečenje:

 

Lečenje sprovodi lekar infektolog koji ima iskustva u lečenju obe infekcije.

 

HBV:

 

Nekoliko lekova koji se koriste za lečenje HIV-a su efikasni i za lečenje HBV infekcije. To su adefovir (danas se ne koristi za lečenje HIV infekcije), 3TC, tenofovir i FTC. Lek koji se ranije koristio – interferon sada se manje koristi jer se lekovi u tabletama lakše podnose. Adefovir, tenofovir i FTC su najaktivniji lekovi kod čije primene je najmanji rizik za razvoj rezistencije. Ovi lekovi moraju se pažljivo primenjivati u koinfekciji sa HIV-om. Zbog rizika od razvoje rezistencije HIV-a, 3TC, tenofovir i FTC bi trebalo primenjivati samo kod HIV pozitivnih osoba koji su na trostrukoj ARV kombinaciji. Adefovir se može koristiti pojedinačno ako nije potrebna anti-HIV terapija. Rezistencija HIV i HBV virusa je drugačija i javljaju se nezavisno jedna od druge.
HBV se kod mnogih ljudi može uspešno lečiti. Ako lečenje treba da bude doživotno i ako se sa njim prekine, postoji veliki rizik da se virus reaktivira ili da dođe do ozbiljnog ili fatalnog oštećenja jetre. Sve ovo je usko specijalistička oblast lekara infektologa.

 

 

HCV:

 

Lečenje HCV/HIV infekcije takođe je usko specijalistička oblast. Koristi se pegilovani interferon (Pegasis) i ribavirin i lečenje obično traje 48 nedelja, ali kod HIV/HCV pozitivnih osoba može trajati i duže.
Procenat odgovora na terapiju u vidu trajnog uklanjanja HCV-a varira od 30% kod ljudi inficiranih HCV genotipovima 1 ili 4, do 60-70% kod inficiranih genotipovima 2 ili 3. Odgovor na terapiju nakon 12 nedelja lečenja može biti rana naznaka efikasnosti terapije. Čak i ako se HCV ne izbaci iz organizma, terapija može poboljšati stanje jetre i usporiti progresiju bolesti.

 

Profilaksa:

 

Efikasne vakcine postoje za Hepatitis A i Hepatitis B, za Hepatitis C ne postoji vakcina.

 

Dalja istraživanja:

 

Lečenje HCV infekcije duže od jedne godine možda je efikasnije za neke osobe. U toku su obimna istraživanja sa ciljem da se pronađu lekovi koji imaju drugačiji način dejstva i manje neželjenih efekata od interferona. Nadamo se da će neka od tih jedinjenja postati novi lek u sledećih 5-10 godina.

 

Iz Priručnika o ARV terapiji za AIDS aktiviste (I-Base, preradile dr Slobodnaka Crevar i Aleksandra Banković)

 

VIŠE O HIV INFEKCIJI I HCV

 


icon

RSS

Automatski primajte obaveštenja o novom sadržaju.