HIV pozitivna žena može preneti virus svojoj bebi tokom trudnoće, porođaja, kao i tokom dojenja. Ako majka ne uzima preventivne lekove i doji svoje dete tada su šanse da će njeno dete biti inficirano oko 20-45%.
Savremeni lekovi vrlo su efikasni u sprečavanju prenosa HIV-a tokom trudnoće i porođaja. Kada se kombinuju sa drugim intervencijama, uključujući hranjenje preko cucle, kompletni tok lečenja može smanjiti rizik prenosa ispod 2%. Čak i kada su sredstva ograničena, što je slučaj u nekim siromašnim i zemljama u razvoju, jedna doza leka koja se daje majci i detetu može smanjiti rizik na pola.
Žena koja zna da ona ili njen partner imaju HIV pre nego što ostane u drugom stanju može bolje planirati unapred. Ako ne želi decu, tada može razmatrati primenu efikasne kontracepcije. Ako odluči da postane trudna, tada preventivne intervencije mogu pomoći da se dete zaštiti, kao i ona i njen partner. Doktori mogu da predlože savete oko toga koje su intervencije najbolje za konkretnu situaciju, i da li buduća majka mora prilagodi svoju terapiju koju trenutno dobija.
Trudnoća ne pogoršava zdravlje žene što se tiče HIV-a. Trudnoća može dovesti do malog opadanja u broju CD4 ćelija (videti niže), ali se nivo ovih ćelija vraća na normalu odmah nakon porođaja.
HIV pozitivna žena sa HIV negativnim partnerom može ostati trudna bez ugrožavanja svog partnera ako koristi veštačku oplodnju (proces u kojem se sperma muškarca ubacuje u genitalni otvor žene korišćenjem veštačkih pomagala, za razliku od prirodnog seksualnog odnosa). Ova prosta tehnika obezbeđuje potpuno zaštitu muškarcu, ali ne smanjuje rizik prenosa HIV-a na dete.
Ako muškarac ima HIV tada je jedini efikasan način prevencije prenosa ispiranje sperme. To se odnosi na odvajanje spermnih ćelija od semene tečnosti, i testiranje ćelija na HIV pre nego što dođe do oplođenja in vitro. Ispiranje sperme je veoma efikasan način da se zaštiti i majka i njeno dete, ali se ova tehnika radi samo na retkim klinikama u svetu i retko ko ima pristup, čak i u veoma bogatim zemljama.
Kada su oba partnera pozitivna, i dalje ima smisla da se ne upuštaju često u nezaštićen seks, jer i dalje postoji mali rizik inficiranja druge osobe sa različitim tipom HIV-a.
Ako par odluči da dobije dete putem nezaštićenog seksa tada mora potražiti savet oko toga kako smanjiti rizik po jedno drugo i po njihovo dete. Vredno je pomena da je kod nekih osoba manja verovatnoća da će preneti HIV ako primaju efikasnu antiretrovirusnu terapiju, kao i u slučaju kada nijedan od partnera nema neku drugu seksualno prenosivu bolest. Pored toga, ograničavanjem nezaštićenog seksa u danima ovulacije, par može smanjiti broj mogućnosti da se prenese HIV među njima.
Lekovi koji mogu sprečiti da se HIV prenese sa majke na njenu bebu nazivaju se antiretrovirausni (ARV) lekovi. ARV su lekovi koje takođe uzimaju HIV pozitivne žene koje nisu trudne, kako bi sprečile da se bolest proširi.
Trudne žene često se savetuju da ne uzimaju lekove tokom trudnoće, tako da se čini čudnim što se trudnim ženama predlaže da uzimaju ARV tokom porođaja. Ali više hiljada žena uzimalo je lekove protiv HIV-a tokom trudnoće bez ikakvih neželjenih reakcija po njihovu decu, a to je kao posledicu imalo da su brojne bebe ostale HIV negativne, koje bi inače bile inficirane. Zdravlje mnogih HIV pozitivnih žena takođe se poboljšava kao posledica uzimanja ARV lekova tokom trudnoće.
Ali ne može se garantovati da lekovi protiv HIV-a uzeti u toku trudnoće neće biti štetni po bebu. A ako žena pre toga nije uzimala ARV tada će verovatno dobiti savet od doktora da sačeka prvo tromesečje pre nego što počne sa tretmanom. Doktori širom sveta sakupljaju informacije o efektima različitih lekova tokom trudnoće, u cilju davanjanja saveta oko toga kada je najbolje vreme da žena uzima ARV lekove. Trenutno postoje suprostavljeni podaci oko toga da li uzimanje ARV tokom trudnoće ima neke štetne posledice, poput preuranjenog porođaja.