
Vršnjačko savetovanje je metod koji omogućava osobi koja živi sa HIV-om da poveća svoje resurse, kapacitete i granice. Kao i svako drugo savetovanje, to je medjusoban odnos u kome jedna osoba (savetnik) nastoji da pomogne drugoj da razume svoje probleme i nadje adekvatno rešenje.
Vršnjačko svetovanje je odnos podrške između dvoje ljudi koji su jednaki. ’’Jednak’’ znači deliti istu situaciju, imati iste godine, kulturu ili životni iskustvo. U našem slučaju, ljudi su jednaki jer su PLHIV. Naravno oni su i različiti jer je savetnikov proces osvešćivanja na višem nivou u poredjenju sa osobom koja trazi savet.
To znači da je savetnik integrisanjiji, svesniji svog života žene i to joj omogućava da živi punijim životom, uzimajući u obzir svoje granice i mogućnosti. Ona predstavlja model za onog ko traži savet, koji počinje proces razvoja svojih kapaciteta. Taj proces će joj pomoći da postane jača, da stekne kontrolu nad svojim životom i da se lakše brani.
Činjenica da je to odnos zasnovan na jednakosti omogućava onom ko traži savet da koristi savetnika kao ogledalo, a to omogućava razvoj samosvesti i korišćenje internih instrumenata (psiholoških, emotivnih , maštovitih, racionalnih kapaciteta) koji će omogućiti da živi samostalan, autonoman život i ostvari samoodredjenje.
Koncept samostalnosti, autonomije i samoodredjenja ima i više smisla ako ih sagledamo u svetlu međuzavisnosti ili bolje, integracije. Osobe sa invaliditetom su, kao i druga ljudska bića, društevena bića koja deluju međusobno reciprocitetno u cilju izgradnje društva u kome je svako građanin sa jednakim pravima i dužnostima prema ostalima.
Vršnjačko savotovanje, fokusirajući se na pojednica, utiče na subjektivno polje, ali usko vezano za društvenu dimenziju sa ljudskim i građanskim pravima. Osoba sa invaliditetom treba da uoči svoje dostojanstvo kao ljudsko biće u cilju odbrane svojih prava protiv nasilja i zahteva za priznanjem od drugih ( servisi, institucije, drštvo).
Zahvaljujući metodologiji vršnjackog savetovanja PLHIV, posebno žena koja živi sa HIV-om, opet je stečeno samopoštovanje sebe kao ljudskog bića i izgubio se strah koj je toliko dugo određivao njihove živote. One su opet stekle spokoj koji im onogućava da prihvate svoje sopstveno telo, misli i dušu!
Add your comment